Ponedjeljak, 08 Listopad 2018 14:12

'IMAM STOTINU ŠAVOVA, ČUDO DA SAM PREŽIVIO!' Policajac otkrio detalje horora kroz koji je prošao obuzdavajući rastrojenog Opuzenca

Napisao
Rastrojeni Opuzenac Rastrojeni Opuzenac Screenshot/Hrt

Ono što je nedavno doživio i preživio Goran Barba (47) iz Metkovića, pomoćnik načelnika za krim-policiju PP-a Metković, koji ima 27 godina policijskog staža i koji je do sada prošao sve razine policijske službe, nadilazi opasnosti nekakvog "normalnog" posla i spada u horore kojih se ne bi posramili ni američki filmovi.

Njega je 16. rujna ove godine u poslijepodnevnim satima kosirom po rukama isjekao Radomir Šimović iz Opuzena. Barba je zahvaljujući svojoj prisebnosti ostao živ pred pomahnitalim Šimovićem, koji je svome susjedstvu prijetio aktiviranjem plinske boce.

Priča koja je zaprepastila cjelokupnu hrvatsku javnost počela je te nedjelje 16. rujna u poslijepodnevnim satima, dok se Goran kod kuće odmarao od proteklog radnog tjedna.

– Eto, nažalost, odmora nije bilo. Kao pomoćnik načelnika za krim-policiju uvijek sam dostupan na mobitel, pa je tako to bilo i tog dana. Negdje prije 17 sati nazvao me Zlatko Bubalo, načelnik PP-a Metković i obavijestio me o događaju koji se upravo počeo odvijati u Opuzenu, s nama poznatom osobom, prema kojoj smo i prije postupali.

Načelnik mi je rekao da se radi o Radomiru Šimoviću i da se on zatvorio u svoju kuću, da je zatvorio sva vrata i prozore i da pušta plin te da postoji opasnost kako će tim svojim činom ugroziti kako svoj, tako i živote svojih susjeda, kao i imovinu. Ujedno mi je rekao da odmah iziđem na mjesto događaja kako bih vodio akciju – ispričao je Goran Barba.

Odmah je sjeo u auto, otišao do PP-a Metković, uzeo svoj službeni pištolj i lisičine i zaputio se u Opuzen na mjesto događaja. Tamo je stigao malo poslije 17 sati. Prije negoli je otišao u Opuzen, obavijestio je "svoje" operativce da i oni krenu na lice mjesta.

– Nisam ih čekao u PP-u Metković, nego sam krenuo sam prema Opuzenu. Prije samog odlaska u Opuzen, dežurni policajac u PP-u Metković mi je rekao kako je ovom događaju, prijetnje plinskom bocom, prethodio dječji rođendan u Šimovićevu susjedstvu. Parcela obitelji kod koje se slavio rođendan i Šimovićeva parcela nalaze se jedna uz drugu. Dolaskom na mjesto događaja zatekao sam načelnika Bubala i još četiri uniformirana policajca, kao i djelatnike JVP-a Metković i Hitne pomoći. Tada postajem svjestan činjenice da se Šimović zaključao u kuću i da su zatvoreni svi otvori na kući, kao i da se širi izvan kuće miris plina, od kojeg se doslovno nije moglo disati – iznosi dramatičnu priču sugovornik Slobodne Dalmacije.

Policija je odmah evakuirala susjedstvo, odnosno ljude poslala na urednu udaljenost, kako nitko ne bi nastradao u slučaju eksplozije.

Razbijena stakla

– U jednom trenutku Šimović izlazi na jedan od prozora kuće koji se nalazio na katu i načelnik Bubalo i ja ga nagovaramo da se smiri, da otvori vrata kuće i da ćemo riješiti sve probleme. Na to on odgovara da s nama nema što pričati i opet ulazi u kuću, zatvarajući prozor. Uvidjevši da se u prizemlju kuće stvara velika koncentracija plina, jer je sve zatvoreno, i svjestan opasnosti da se može dogoditi eksplozija u prizemlju kuće, koja će raznijeti cijelu kuću, te ugroziti živote kako Šimovića, tako i ostalih, nalažem jednom od vatrogasaca da razbije stakla na ulaznim vratima, kako bi plin izišao vani i kako bi bila manja koncentracija u kući. Vatrogasac to i čini i svima nam se ispred kuće počelo vrtjeti od količine plina koja je izišla vani – kazuje Goran Barba.

Dok je vatrogasac razbijao staklo, Goran je bio uz njega i gledao kroz ta razbijena stakla gdje se nalazi Šimović.

– Stajao je u hodniku u prizemlju bez ičega u rukama i u jednom je trenutku utrčao u jednu od prostorija prizemlja. Čuli smo kako je ponovno počeo puštati plin. Mi smo se tada udaljili od ulaznih vrata, ali ja sam se ponovno vratio tamo nakon kraćeg vremena.

Ponovno ga uočavam u hodniku i pozivam ga da iziđe vani, kako bismo mirno riješili situaciju, ali on ponovno bježi u jednu od prostorija. Kako smo izvana vidjeli jedan prozor u prizemlju, pretpostavili smo da je to prozor od prostorije u koju on stalno "bježi". Rekao sam vatrogascu da razbije i taj prozor, što on i čini i plin ponovno izlazi iz kuće – iznosi Goran.

Vidjevši da je situacija više nego ozbiljna, Goran se ponovno približava ulaznim vratima svjestan činjenice da će vrlo vjerojatno biti potrebno ući u kuću i "onesposobiti" prijetnju.

– Vidio sam da se ključ od kuće nalazi u bravi i u tom trenutku provlačim lijevu ruku i pokušavam otključati vrata. No, Šimović ponovno istrčava u hodnik koji je u potpunom mraku i pruža svoju ruku u pravcu brave i ja se tada povlačim jer od mraka ne vidim ima li on nešto u rukama, čime bi me mogao napasti. On zaključava vrata i opet "nestaje" u kući. Nakon toga nalažem vatrogascu da razbije i letvu između dva razbijena stakla kako bismo mogli ući unutra. Vatrogasac to i radi i tada su se stvorili preduvjeti da možemo ući u kuću.

U jednom trenutku Šimović se penje na kat, a ja pokušavam razgovorom riješiti situaciju. Pitam ga: "Prijatelju, u čemu je problem, zašto radiš ove stvari?", i pitam ga hoćemo li razgovarati. On odgovara da mi nismo prijatelji i da to sve radi jer ga susjedi truju, bacaju mu kroz prozor otrov u kuću, ruše mu fasadu i bacaju smeće u kuću. Ja mu tada kažem da pođe sa mnom i da ćemo razgovarati zašto mu to susjedi sve to rade i da ćemo riješiti taj problem sa susjedima. On to odbija i ja u tom trenutku postajem svjestan njegova teškog stanja u kojemu se nalazi – govori Goran Barba.

Ulazak u mrak

Usprkos velikoj opasnosti i činjenici da se Šimović povukao na kat kuće, Goran odlučuje ući u kuću kako bi spriječio katastrofu.

– Iako sam svjestan da mi je život u opasnosti, ulazim u kuću s jednim svojim kolegom u uniformi. Cilj mi je bio plinsku bocu iznijeti vani. Iako ne znam raspored prostorija u kući i usprkos mraku, ulazimo unutra. Kada smo ušli i pregledali prizemne prostorije, utvrđujem da plinske boce nema u prizemlju i da je on tu bocu odnio na kat. Na kraju toga prizemnog hodnika su bile stepenice koje vode na kat i koje su napravljene u obliku slova "u" tako da ja vidim samo prve tri stepenice, malu platformu i još dvije stepenice koje vode dalje. No, preostali dio nisam mogao vidjeti. Zastao sam uz sam rub stepenica jer nisam znao što će me dočekati iza "ćoše", odnosno iza zida koji ide uz rub stepenica – priča Goran.

Nije bilo druge mogućnosti nego osluškivati što se događa na katu kuće.

– Odlučujem, u slučaju ako se on odluči spustiti s gornjeg kata, da ću ga svladati i vezati te onemogućiti njegovo pružanje otpora. Smatrao sam da nema ništa u rukama. I tako smo tu stajali nekoliko sekundi, koje su, vjerujte, bile duge kao cijela vječnost. Ja sam bio prvi, a kolega u odori, koji je imao pepper sprej, bio je iza mene. On nas na katu nije mogao čuti jer smo bili izuzetno tihi.

Stajao sam uza zid i on se u jednom trenutku pojavio na "centimetar" od mene s velikim kosirom koji ima dugu oštricu i koji sliči na mačetu. Iznenadio se da smo mi tu, ustuknuo je i u sekundi je zamahnuo desnom rukom u kojoj mu je bio kosir. Ja sam samo uspio podignuti ruke i tada je započeo napad.

Budući da je na stepenicama bio iznad mene, bio je u superiornijem položaju. Počeo je mahati tim kosirom i zabadati ga u moje ruke. Kolega koji je imao pepper sprej cijeli je taj sprej "istresao" na njega, ali on ništa nije osjećao – kazuje Goran Barba.

Tijekom napada, naš sugovornik nije osjećao nikakvu bol, tek udarce.

– Pokušavao sam mu uhvatiti tu desnu ruku u kojoj je bio kosir, a istodobno sam morao štititi glavu, da me ne bi kojim slučajem po glavi dohvatio. U jednom trenutku me kolega pokušao povući prema natrag, ali je Šimović i njega porezao kosirom po prstima. Ipak, nakratko sam ga uspio neutralizirati i uhvatiti za desnu ruku, no on se tada povlači i odlazi na kat kuće. Tada sam pao na pod, nakon čega sam ušao u ostavu koja je bila u blizini.

Sreća u nesreći

Počinjem osjećati toplinu krvi na rukama i izlazim iz ostave vani, odnosno vani iz kuće. U tom trenutku, kada sam došao na danje svjetlo, vidim ogromne ozljede po rukama. Iz desnog mi je dlana krv šikljala metar u dalj, a sam sam komad dlana koji mi je visio na koži vratio na dlan. Došao sam do vozila Hitne pomoći koje je bilo u blizini. Tamo su mi pružili prvu pomoć, zaustavili krv, dali mi infuziju i prevezli me u Metković, a odatle helikopterom u KBC Split.

Imao sam sreću što je vozilo Hitne pomoći bilo s nama na mjestu događaja, jer da to nije bio slučaj, ja bih bio iskrvario. Dok su mi u vozilu Hitne pomoći pružali pomoć, kuća je eksplodirala, odnosno Šimović je "dignuo" kuću u zrak. Vjerujte, to je bila borba na život i smrt – zaključuje Goran Barba.

Radomira Šimovića su svladali pripadnici Specijalne policije, i to gotovo 12 sati nakon što je on raznio kuću u eksploziji plina i tom prilikom zadobio teške opekline trećeg stupnja na više od 70 posto tijela. I dalje se nalazi u induciranoj komi Jedinice za intenzivno liječenje KBC-a Split na Križinama i život mu je ugrožen.

Više pročitajte ovdje.