"Dubrovnik iz Svetog Jakova s dvije palme" naslov je izložbe kojom je dubrovački kolorist Josip Pino Trostmann večeras u atriju Palače Sponza zaokružio 80 godina svoga življenja.

"Od diplome 1963. godine u Sponzi izlagao sam više puta, ali je ova izložba prva s kojom sam u sebi sretan jer mi se čini ‘najdopečenija’. Ne mogu biti sretniji što sam, zahvaljujući Dubrovačkim ljetnim igrama, izložio trinaest svojih radova. Ovo je prvi put u životu da predstavljam samo jedan sadržaj. Usudio sam se s osamdeset godina prići samo jednoj temi.", kazao je ovom prigodom gospar Pino.

Izložbu koju su pohodili mnogi uglednici iz javnog života Grada otvorio je Saša Božić, pomoćnik intendantice Igara za dramsku sekciju: "Trostmann je jedan od najvećih hrvatskih slikara i drago mi je što predstavljamo dio njegovog opusa. Svojim djelima zadužio je hrvatsku kulturi. Riječ je o iznimnom pedagogu koji je odgojio generacije slikara."

Autor kataloga je povjesničar umjetnosti Andrija Seifried, prijatelj te dugogodišnji Trostmannov suradnik koji je o umjetnikovom opusu zapisao sljedeće: "Trostmannove slike nude jedinstven mediteranski kolorit bilja, raslinja i mora. One privlače pažnju pa Trostmann nije htio izlagati više od trinaest slika sa samo jednom temom"

Objavljeno u Kultura

U Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik svoja vrata otvorila je izložba Hrvatskog prirodoslovnog muzeja pod nazivom Zvukovi kukaca – orkestar najmanjih. Autori ove multimedijalne izložbe su dr. sc. Iva Mihoci i Petar Crnčan. Naime, posjetitelja u obilasku postavu izložbe prate zvukovi iz prirode kojih se neki od nas sjećaju iz djetinjstva, a koje danas možemo čuti samo u čistim, netaknutim dijelovima prirode.

Postav izložbe oplemenjuju marljivi pjevači po čijoj pjesmi mnogi od nas pamte ljeto, a u ovom malenom zboru mogu se čuti još mnogi drugi bučni pjevači. Zvukovi su sjajno orkestrirani u kompozicijama koje je pripremio najpoznatiji bioakustičar na ovim prostorima Boštjan Perovšek te popraćeni modelima i modelima robotima kukaca koje je izradio akademski kipar Denis Kraković uz pomoć robotičara Branimira Tadića i Petra Crnčana. U Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik, možete tako čuti preko 1200 raspjevanih kukaca – tako malih, a tako glasnih.

Uskoro VIDEO!

Objavljeno u Fotogalerija

Izložba Josipa Pina Trostmanna Dubrovnik iz Svetog Jakova s dvije palme bit će otvorena u petak, 13. srpnja u 21 u atriju palače Sponza, povodom 80. rođendana umjetnika te 55. godina od diplome na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu. Izložba se otvara u sklopu novog programa Ključevi od Grada 69. Dubrovačkih ljetnih igara, a ostaje otvorena do 4. kolovoza.

Josip Pino Trostmann rođen je u Dubrovniku 1938. godine, a već kao desetogodišnji dječak počeo je pohađati večernju školu portreta Iva Dulčića. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomira 1963. u klasi prof. Đura Tiljka i Iva Režeka, a od 1968. godine do umirovljenja, bavi se pedagoškim radom tijekom kojega je odgojio mnoge sada već afirmirane umjetnike koji danas djeluju na likovnoj sceni Dubrovnika. Spada u red najstarijih živućih i "najdubrovačkijih slikara", a od povjesničara umjetnosti prepoznat je kao jedan od najvećih kolorista hrvatskog slikarstva. Vjeran je Dubrovniku i njegovim prepoznatljivim motivima. Dobitnik je nagrade Grada Dubrovnika, odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za postignuća u kulturi, a 2013. godine prima nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najveća dostignuća na području umjetnosti u Republici Hrvatskoj.

Od 1981. nosi titulu Zaslužnog likovnog pedagoga u Republici Hrvatskoj koju dodjeljuje Savez likovnih pedagoga. Mnogi od predstavnika suvremenih vizualnih praksi i veliki broj umjetnika čije ćemo radove vidjeti na izložbi Užasi zavičaja, koju će Igre u suradnji s Art radionicom Lazareti otvoriti 7. kolovoza, osnovu svog kasnijeg umjetničkog rada nose još od vremena kad ih je u kući Flore Jakšić, ljubiteljice umjetnosti i samouke slikarice, koja je to zdanje u Uvali Lapad ostavila upravo umjetnicima na korištenje, Josip Trostmann nenametljivo i predano upućivao u crtačke i slikarske tehnike.

„Koliko prizora ljepote može prirediti sunce od svitanja do zalaska tijekom četiri godišnja doba, a tek drama oblaka i sunca? Vatromet s otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara upečatljivi je noćni prizor. Toliko oduševljen, stvorio sam mnogo slika Dubrovnika iz Svetog Jakova s dvije palme i sretan sam danas kad u osamdesetoj godini zahvaljujući Dubrovačkim ljetnim igrama mogu cijelu izložbu pod tim naslovom posvetiti mome gradu“, kazao je Josip Pino Trostmann ovom prigodom. Kao raskošan kolorista, Trostmann ovaj naizgled „mali“ motiv pretvara u veličanstveni događaj vrijedan samo velikih majstora kista. Ta njegova gestualnost i poetičnost (ustvari opčinjenost Gradom) postaje i ostaje odlikom koja ga svrstava u sam vrh suvremene hrvatske likovne umjetnosti.

Objavljeno u Kultura

U obnovljenom Domu kulture Zabrježe u nedjelju je svečano otvorena izložba fotografija ‘Lipi naši škoji’.

Autor izložbe je poznati folklorist, koreograf, organizator smotri folklora i istraživača narodnog blaga profesor Vido Bagur. Izložba fotografija i video zapisi o revitalizaciji tradicijske baštine otoka Mljeta su izazvali veliki interes kod posjetitelja, posebno domaćeg stanovništva koje je s emocijama gledalo stare snimke o otočanima. Sam događaj su uveličali KUD Natko Nodilo s tradicionalnim mljetskim plesom poskočicom i klapa Kurenat s obradama tradicionalnih mljetskih napjeva.

Kustosica izložbe na Mljetu je etnologinja Branka Hajdić, koja je kroz pozdravni govor naglasila kako otok Mljet ima iznimno bogatu tradicijsku baštinu. Autor izložbe, prof. Vido Bagur se također obratio okupljenima i istaknuo da tradiciju treba njegovati i čuvati za buduće generacije kako se ne bi izgubila.

Izložbom se Mljet ove godine pridružuje obilježavanju Europske godine kulturne baštine 2018. godine. Organizatori izložbe su Općina Mljet, NP Mljet i TZO Mljet, a ravnatelj NP Mljet, Ivan Sršen je i svečano otvorio izložbu koja ostaje otvorena za sve posjetitelje do 30. rujna 2018. u Domu kulture Zabrježe u Babinom Polju.

Objavljeno u Kultura

Javna ustanova Nacionalni park Mljet, Općina Mljet i Turistička zajednica Općine Mljet pozivaju vas na izložbu fotografija pod nazivom “Lipi naši škoji” autora Vidoslava “Vida” Bagura povodom obilježavanja Europske godine kulturne baštine.

Kroz 38 izloženih fotografija autora Vida Bagura i projekciju filma, biti će prikazana bogata tradicijska kultura hrvatskih otoka koja se ogleda kroz folklor, narodnu nošnju, glazbu i ples, ali i kroz tradicijske ribarske alate i obrte.

Svečano otvaranje izložbe biti će večeras s početkom u 20h u Domu kulture “Zabrježe” u Babinom Polju. Izložba ostaje otvorena za sve posjetitelje do 30. rujna 2018. godine.

 

Objavljeno u Kultura

Veličanstveni kompleks franjevačkog samostana sv. Marije od Špilice na Lopudu spreman je otvoriti vrata javnosti, a prvi pogled na obnovljeno zdanje bacili su dubrovački novinari. O samom uređenju riječ više kazala je ispred arhitektonskog studija ”Arhitektri” iz Zagreba Rujana Bergam Marković. Naime, kako je već ranije poznato samostan je smješten unutar utvrde koja datira još za vremena osnutka naselja čija namjena je bila obraniti stanovnike od napada s mora. "Nakon toga, okvirno govorimo o 15. stoljeću, nastali su crkva i samostan koji su opasani zidinama. Samostan je dugo vremena bio zapušten te je izgorio u požaru. Zatekle su nas zidine bez krovova, stropova, sve je bilo zaraslo. U svrhu obnove u samim početcima bilo je potrebno strukturalno osigurati objekt kako bi on bio podoban za daljni rad. Ta faza je potrajala poprilično dugo. Izvršena su ispitivanja pronađenih materijala te se njima isključivo koristilo prilikom obnove. Po restauraciji uslijedio je proces konzerviranja kojeg smo obavili u tijesnoj suradnji s dubrovačkim Zavodom."

Završni radovi, objasnila je, aktivno su se odvijali zadnje dvije godine. Objekt je multifunkcionalan, namijenjen prvenstveno za događanja te, među ostalim, raspolaže izložbenim prostorom, konferencijskim centrom te broji i nekoliko smještajnih jedinica. Riječ je o površini od kojih 1.500 kvadrata, a sama utvrda ih posjeduje tristotinjak dok je terena 2.500 kvadrata. "Ono što smo tijekom obnove morali nadoknaditi, vadili smo doslovno iz naših vrtova. Kako bi ova kuća zaživjela u XXI. stoljeću morali smo je podržati instalacijski pa smo napravili jednu nevidljivu tehničku sobu koja je ukopana. Kamenje koje smo iskopavali, koristili smo u obnovi pa mogu reći da je stopostotno lokalan. Za sve intervencije smo se složili da budu u duhu XXI. stoljeća. Mi, dakle, ne "imitiramo" ili "glumimo" već stvaramo jedan nov suvremeni materijali, kako u obradi, tako i u načinu tretiranja. Nastojali smo u svemu biti suzdržani i odmjereni zato što mislimo da je to naslijeđe koje imamo, izuzetno važno i predivno te se nismo htjeli, takoreći, nametnuti. Sva nova arhitektura komplementira prostoru kojeg smo naslijedili za daljnji rad.", ispričala je Bergam Marković. Njihova misao vodilja pri realizaciji projekta bila je da osmisle lokaciju koja će privlačiti goste izvan sezone kako bi se u Lopud vratio život koji je osobito mučan zimi. Cjelokupni troškovi obnove, međutim, nisu otkriveni.

U samom samostanu trenutno je postavljen dio izložbe ”Oceani. Pogled na svijet kroz dijalektiku plime i oseke” koja je ranije, a u organizaciji fondacije TBA21, zaživjela u Francuskoj i Španjolskoj. Ovom prilikom predsjednica i utemeljiteljica fondacije TBA21, Francesca von Habsburg, poručila je kako je svrha umjetnosti graditi mostove, među ostalim, prema lokalnoj zajednici. Nada se, stoga, kako će lokalci prepoznati važnost revitalizacije ovog kompleksa te ga početi koristi za raznovrsne svrhe poput održavanja filmskih festivala do gledanja nogometnih utakmica kojeg su i upriličili za ogleda Hrvatske i Danske. Osobito joj je drago što je spomenuta izložba u ovim prostorijama pronašla svoj privremeni dom. Naime, nakon Lopuda i Dubrovnika ona se seli u Boston, a potom na Karibe, odnosno Pacifik. Direktor fondacije TBA21 Markus Reymann pojasnio je kako je cilj izložbe stvoriti bolji odnos prema moru, otkrivanje nepreglednog plavetnila, ali i podizanje svijesti o brizi za oceane. Kustosica izložbe Stefanie Hessler navela je detalje postava unutar samostanskih zidina te metodologiju njihova nastanka. 

Objavljeno u Kultura

U četvrtak, 28. lipnja u mjestu Korita na otoku Mljetu, otvorena je izložba fotografija pod nazivom „Otok Mljet, pličina Sveti Pavao / Brodolom s teretom izničke keramike“. U jedinstvenom ambijentu stare Mlinice izložen je niz fotografija na kojima su prikazani rezultati arheoloških istraživanja brodoloma otkrivenog 2006. koje provodi Hrvatski restauratorski zavod, a uz potporu Nacionalnog parka Mljet.

Bogata podvodna arheološka nalazišta sustavno se istražuju ne samo na području nacionalnog parka, već na području cijelog otoka, a o rezultatima istraživanja brodoloma na pličini Sveti Pavao i velikom bogatstvu mljetskog podmorja je više rekao g. Igor Miholjek, voditelj Odjela za podvodnu arheologiju prvi Hrvatskog restauratorskom zavodu. Posjetiteljima izložbe su se obratili i načelnik Općine Mljet, Đivo Market te ravnatelj Nacionalnog parka Mljet, Ivan Sršen.

Izložba ostaje otvorena za sve posjetitelje u Mlinici u Koritima svakog dana do 16.7. od 8 do 19h.

O poziciji brodoloma

Otok Mljet sa svojim prirodnim i kulturnim specifičnostima iznimno je zanimljivo područje koje se oduvijek nalazilo na plovnom putu koji povezuje glavne luke Istoka i Zapada. Nekoliko dobro zaštićenih uvala sa sjeverne strane otoka pružalo je odličnu zaštitu pomorcima i brodovima koji su se uspjeli skloniti od nepovoljnih vremenskih uvjeta. Brodove koji nisu uspjeli pronaći sigurnu luku, danas pronalazimo u dubinama oko Mljeta. Takav je i novovjekovni brodolom iz 16. stoljeća, pronađen na južnoj strani otoka, na pličini Sveti Pavao.

Ukratko o istraživanjima

Brodolom je otkriven 2006. godine, a od 2007. do danas traju arheološka istraživanja koja vode djelatnici Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda. Zbog složenosti istraživanja, dimenzija i dubine nalazišta te različitosti nalaza, ostvarena je suradnja sa Sveučilištem Ca Foscari iz Venecije.

O brodolomu i nalazima

Karakteristike gradnje broda, ali i oznake na topovima upućivale su na mletačko podrijetlo, no ono što se osobito razlikovalo od svih prije pronađenih brodoloma u Jadranu je njegov teret. Riječ je o osmanskom keramičkom posuđu koje se proizvodilo od 15. do 17. stoljeća u gradu Izniku. Svaki sultan imao je majstora koji je upravljao keramičarskim radionicama, stvarajući posebne ornamente s motivima iz Kurana te s onima životinja i cvijeća. Iznička je keramika bila vrlo popularna u vrijeme vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog. Zbog ustanovljenih pet razvojnih faza izničke keramike, promijenjena je dosadašnja teorija prema kojoj se dolaskom novoga sultana prestao koristiti prijašnji stilski izričaj, pa se danas pretpostavlja da se pojedini stil ukrašavanja primjenjivao dok god je za njega postojalo zanimanje. Kupci takve keramike bili su većinom imućni Europljani, željni „egzotičnih“ predmeta s istoka. U svjetskim muzejima i privatnim zbirkama danas postoji samo tri tisuće primjeraka izničkog posuđa.

Osim broda i tereta, tijekom istraživanja pronađeno je i mnogo predmeta koji nam omogućuju rekonstrukciju svakodnevice tijekom plovidbe. Keramičko i metalno posuđe pronađeno u brodskoj kuhinji svjedoči o načinu kuhanja, a pronađene životinjske kosti o omiljenim obrocima tijekom puta. Pronađeno je i brončano zvono s istaknutom godinom lijevanja 1567. Može se pretpostaviti da je upravo te godine brod prvi put zaplovio.

U kožnatoj vrećici pronađen je osmanski srebrni novac (akče), koji je vjerojatno pripadao kapetanu. Te akče kovane su u vrijeme vladavine četvorice sultana. Naime, svaki sultan kovao je svoj novac, a akče prijašnjih sultana bile su zabranjene. Međutim, većina europskih trgovaca nije poznavala pismo osmanskog carstva, pa tako ni natpise na novcu, stoga su akče prijašnjih sultana bile u optjecaju u trgovini s europskim trgovcima. Za datiranje brodoloma na pličini Svetog Pavla najvažnije su akče sultana Murata III., kovane od 1574. do 1595. godine. Zahvaljujući pronalasku brodskog zvona i akči sultana Murata III., te uzimajući u obzir dvadesetogodišnji vijek trajanja trgovačkih brodova tijekom 16. stoljeća, možemo pretpostaviti da je nađeni brod doživio nesretnu sudbinu oko 1585. godine.

Objavljeno u Kultura

 

 

U subotu, 23. lipnja u 20 i 30, Art radionica Lazareti otvara vrata izložbe Dubrovkinje Mare Bratoš radnog naslova "Ljubavi i život žene".

U predgovoru izložbe zapisala je Marija Tonković sljedeće: Naša suvremena kultura dugo je vremena tabuizirala trudno žensko tijelo, premda je to arhetipsko promatranje žene još od paleolitskih vremena Venere iz Villendorfa. Annie Leibovitz fotografirala je nagu glumicu Demi Moore u sedmom mjesecu trudnoće za naslovnicu časopisa Vanity Fair 1991. godine. Iako u početku žestoko licemjerno osporavana kao groteskna i opscena, a sve pod izgovorom borbe za dostojanstvo žene, ta fotografija postala je ikonom nove senzualnosti i proglašena je jednom od najutjecajnijih fotografija svih vremena. Leibovitz je inicirala trend nastavljajući ga do danas nedavnom fotografijom trudne Serene Williams kao tamne božice plodnosti.

Mara Bratoš od samih početaka svog umjetničkog stvaranja predstavlja se u ciklusima, izlažući obnažene autobiografske portrete, integrirajući i sintetizirajući duhovni, psihološki i fizički aspekt samoostvarenja. Ti njezini radovi introspektivna su vizualizacija pojedinih životnih faza i psihičkih stanja.

Prije dvadeset godina, zaštitu od ratnih trauma i tuge izazvanih ratom u Dubrovniku, kada je izgubila bliske osobe, tražila je kontemplativno u šumi. U simbolici šume raspoznaje i simboliku života samog koji se oslanja na prirodne cikluse i njihov sinkronicitet. U zaklon drveća i lišća sklanja svoju ogoljelost, te kao prirodna jedinka pokušava svoje vibracije stopiti sa zemljom u potrazi za iscjelijenjem. Perceptivni doživljaj Marine uronjenosti u prirodu na produhovljeni način opredmećuje svijet njene intime.

Nasuprot introspektivnom karakteru crno-bijelih fotografija prethodnog ciklusa autoaktova gdje se njezino tijelo, s licem koje se tek naslućuje, doživljava samo kao ljudska mjera, odnosno označitelj šumskog prostranstva, fotografije drugog ciklusa, nastalog deset godina kasnije (2006.), posve su ekstrovertne. Energični, otvoreni aktovi obuhvaćaju zamalo cijeli prostor slike, dominirajući njime u prirodnim vitalnim pozama pred posve reduciranom pozadinom cvjetnog uzorka. Novost je i boja koja potencira doživljaj osnaživanja žene koja je odrasla u životu. Na taj je način autorica psihosintezom uspjela objediniti sve dijelove svoje osobnosti i uravnotežiti svoje mentalno, emotivno i fizičko tijelo.

Novi identitet Mare Bratoš pojavljuje se „drugim stanjem“ u doslovnom i metaforičkom značenju. To je razdoblje preobrazbe, tjelesnih, psihičkih i emocionalnih promjena, u kojem svaka žena otkriva novu individualnost. Nažalost, prikaze ženskog akta uvijek prati suptilna linija između vulgarnosti i estetske sublimacije tijela. Mara Bratoš, za razliku od glamuroznih portreta slavnih trudnica, donosi svjesnu odluku da u svom pristupu dokumentira stvarnost trudnoće umjesto da je uljepšava.

Kako je to ujedno i razdoblje ponekad sukobljenih emocija: radosti očekivanja i znatiželje, te sumnje i straha od nepoznatog, odlučuje ga je prikazati u crno-bijeloj tehnici. Prepoznaje se roditeljski internalni lokus kontrole koji se odnosi na vjerovanje da osoba svojim postupcima može pozitivno utjecati na djetetovo ponašanje i razvoj, te autorica samopouzdano, ali i sa samopoštovanjem dokida svaku mogućnost prepoznavanja, snimajući objektivno samo svoj torzo ili tek njegove odsječke. Na taj način odstranjuje sve primisli seksualnosti s posebnim naglaskom na reproduktivnu snagu žene, bez erotičnog značenja i pretenzija samopromocije. Mara Bratoč sagledava promjene krajolika svoga tijela iz senzualne perspektive kako bi i gledatelju omogućila apsorbiranje mekoće svakog pojedinog oblika.

Autorica kroniku svoje trudnoće očuđuje kroz prirodne i spontane sekvence snimljene u plitkom prostoru. Pomno promišlja svjetlo kako bi sjenom naglasila siluetu. U formalnom smislu različiti položaji ruku su u funkciji poantiranja rastućeg volumena, dok ih se na metaforičkoj razini doživljava kao zaštitnike novog života.
Impostacija tijela u blagim pomacima sugerira i protjecanje vremena od spoznaje do konačne kreacije – rođenja djeteta. Ruke su sada opuštene niz tijelo, kako bi u posljednjem kadru mogle prihvatiti tu svoju kreaciju. U čistim nemanipuliranim fotografijama samosvjesno i s ponosom pokazuje ožiljke koji su ostali kao zapanjujuće dramatični simbole ženskog osnaživanja.

Mara Bratoš ovim najnovijim ciklusom, u kojem je sukcesivno bilježila faze svoje trudnoće, pokazuje novu svijest o ženskoj ljepoti koja se mijenja, ali ne blijedi, u različitim fazama života. Dakle, ono što je dojučer bilo skriveno danas se može dijeliti i revidirati u svojoj autentičnoj konotaciji. Čudo životnog stvaranja i privilegija žene da bude glavnim instrumentom prepoznaju dostojanstvo i šarm jedne od najljepših slika koje priroda može stvoriti.

Objavljeno u Kultura

Sinoć u izložbenom prostoru Društva prijatelja dubrovačke starine (Široka ulica) otvorena je izložba “Kad more priča” Stjepka Bokarice.

Stjepko Bokarica je autor koji tretira motiv kroz sadržaj osobnog doživljaja neke vrste granice između impresije i ekspresije, kao i statike i dinamike. U nekim elementima autor detaljno obrađuje temu koja je odraz njegovog dugogodišnjeg rada u tušu…Realnost! Iscrtavanje umjetnine do su realizma u skladnom prelazu druge materije, koja ipak na koncu objedinjava njegov rad u prepoznatljiv stil. Na eksponatima dominira pariško modra boja kao sinergija misterioznosti morskih dubina i duha autora, dok s druge strane zagasito indian žuta odražava eksperimentalan način pristupa autora svojoj “ljubavi”, a to je daljina, potraga koju njegovi brodovi duboko gazeći valove nastoje otvoriti vrata nekom gledaocu nepoznatog svijeta treće dimenzije. U toj igri postojanja autor hita i prizore plošnog karaktera no ipak otvorenog pejzaža. Gracioznost svih elemenata likovnog djela nesputano odlazi u priču koju ožive ovdašnji ljudi, pomorci…Te priče su nagovještaji raznih sudbina – onih bivših sadašnjih i budućih.

Stjepko Bokarica, rođen je 24. veljače 1956. u Dubrovniku. Inženjer je pomorskog prometa. Slikarstvom se bavi od rane mladosti. Upornim radom, stekao je punu slikarsku zrelost. Član je Dubrovačke likovne udruge ULIPUD. Do sada je izlagao na desetak skupnih izložbi u Dubrovniku i bio sudionik nekoliko likovnih kolonija. Ovo je njegova prva samostalna izložba. Živi i radi u Dubrovniku.

Objavljeno u Kultura

U Prirodoslovnom muzeju Dubrovnika otvorena je izložba monokromatskih fotografija na temu sličnosti roditelja i njihove djece autorice Dubravke Tullio. Radnog naslova "Tijelo moga tijela" ova serija muzejske pedagoginje otkriva čudesni svijet genetike koncetrirajući se prvenstveno na fizičkim značajkama koje srodnici dijele.

Pred objektivom Dubravke Tullio kojoj je ovo prvi izlet u polje fotografije stali su tako brojni sugrađani, ali i njena vlastita obitelj. Snimanje se odvijalo u improviziranom studiju postavljenom u muzejskom laboratoriju. Zanimljivo, kazala je autorica, mnogi od njih do sada nikad nisu zašli u ambijent ustanove te se ovim realiziralo svojevrsno proširenje publike.

Koncepct izložbe i likovni postav izradila je Tullio i suradnici na izložbi Daniel Pavlinović i Hrvoje Margaretić, a njen glavni cilj upravo je obogatiti privremeni postav Muzeja temama koje obuhvaćaju genetiku i bioantropologiju ukomponiranu u umjetnički izričaj autorice putem suvremene fotografije. Fotografije je moguće razgledati do 15. lipnja 2019. godine.

Objavljeno u Kultura
Stranica 1 od 3