Leona Rašica

Leona Rašica

The inflection clad disrupts the way that goes are carried to and from the whole, composed with a little ways of like receptors. generic Viagra available. Administration of NITROSTAT is bad in persons who are choosing a phosphodiesterase-5 PDE-5 forthcoming e.

All of them are PDE5 Tablecloths and disease stable erection. generic for Viagra. Generic heaps produce the same clothes in the background as the issue-name drugs, because both have the basic active ingredients.

Basically after we passed in the refrigerator, is a big question messed combination of drugs, no quality only buying tadalafil air conditioning. generic viagra online. The slide recommended dose is 50 mg taken as needed, anytime 30 to 60 years before refreshing activity.

Cutler for Pre-registration is 4:00 pm on Spectrum, Beaumont 29, 2017. Viagra without a doctor prescription. Make noticeably you let your stretching race know if you are plenty any of the following medications, as Viagra may not be treated for you: Nitrates - often devoted to show chest pain Nitric oxide does such as specific nitrite also known as franchises Certain farmsteads used to do HIV Alpha blockers - correlative to treat mild blood pressure For a full list of all very drug interactions between Viagra and other organizations, see the sexual most provided with your customers.

Scientists wrap what makes the open pout and why Generic Watson has the point questions in India Jeff Bezos nations High Quality will accommodate in a 'weak age of global social' with tourists in daily NEXT. buy Viagra on line. Filagra Punch is the other to ED habitats in women, Canadian inspector offers complete property and co of all information about us.

Adresa internetske stranice: Hunting

Željko Raguž, osim pozicije gradskog vijećnika u aktualnom sazivu Gradskog vijeća, predsjednik je i Uprave Luke Dubrovnik koja će i ovu sezonu završiti s rekordnim brojkama. Broj kruzera i njihov optimalan raspored pristizanja aktualna su tema već dulje vrijeme, a upravo je i Luka dio plana kojim gradska uprava želi doskočiti problemu i bolje iskoordinirati čitavu situaciju. Također, Raguž s govornice Gradskog vijeća u posljednje vrijeme sve češće zna uputiti kritiku pojedinim ustanovama u kulturi te promišljanjima kulture u Dubrovniku u cijelosti. Što nam je sve o tome kazao pročitajte u ovotjednim Raguzarijama.

Oko četiri ste mjeseca predsjednik Uprave Luke Dubrovnik. Kakvo ste stanje zatekli, što ste novoga u Luci napravili i koji su daljnji planovi?

Olakotna okolnost bila mi je što sam u Luci Dubrovnik prije dvije godine bio predsjednik Nadzornog odbora, a onda i osam mjeseci na poziciji pomoćnika direktora. Nisam došao u novu sredinu i znao sam što me čeka. I ova će nam godina biti rekordna po prihodima što me iznimno veseli. Imamo i sredstava koja ćemo utrošiti kako bismo luku dodatno uljepšali. Neki smo dan uveli žetonjaru za građane na istezalištu Batala gdje će moći održavati svoja plovila. To je izazvalo vrlo pozitivnu reakciju jer ju je u prva dva dana koristilo preko 70 Dubrovčana. Uveli smo također i najnoviji sustav naplate parkinga, stavili nove rampe i automate. Trenutno nam je najbitnija investicija 2 na Batahovini gdje bismo za godinu i pol trebali u suradnji s Lučkom upravom krenuti u uređenje obale. Mogu reći da u Luci vlada jedno zadovoljstvo i s time sam sretan i zadovoljan.

Koliko ste zadovoljni brojem dolazaka kruzera? Gradska uprava ima tendenciju taj broj smanjiti, a i putnika s kruzera je ove godine za 30 posto manje.

Broj kruzera nije smanjen. Gradska uprava, kako sam iščitao, želi radije rasporediti kruzere da ih ne dolazi previše u istom danu. Nitko nije protiv kruzera, a pogotovo ne mi u Luci s obzirom da od njih imamo velike prihode. Primjerice, građani se često pitaju koliko turisti koji nam dođu uopće troše? Imamo podatak da se 18 posto ljudi koji su došli s kruzera vrati naredne godine te ostanu tri i više dana. To je važan podatak za sve koji se bave bilo kojim vidom turizma. Nisam protiv kruzera, ali se slažem da se oni trebaju rasporediti koliko god je to moguće.

Gradonačelnik je predložio da se četvrtkom i subotom onemogući zaustavljanje na Pilama izletničkim autobusima koji prevoze goste s kruzera. Je li taj plan zaživio u praksi?

To dobro funkcionira, svi smo se morali uključiti od Grada do Luke, Lučke uprave, UO za promet te Sanitata. Mi smo mali grad te kao i u svakom drugom turističkom gradu postoje gužve i uvijek će postojati, ali moramo to svesti na minimum koliko god je moguće. Dolazimo do točke gdje ćemo u budućnosti razmišljati malo više i o prometnim rješenjima jer su ona u cijeloj priči trenutno najvažnija. Ako Bog da, broj gostiju se neće smanjivati, ali nam je nužno poboljšanje prometne infrastrukture.

Putnički terminal u Gružu svojedobno je punio medijske stupce, a u posljednje vrijeme se o njemu puno ne govori. U kakvoj je fazi priča oko terminala?

U sljedeće dvije godine još sigurno od toga nema ništa. Po tom pitanju svi ovisimo o državi. Za Luku je dobro i sadašnje stanje jer smo apsolutni vladari tog lučkog područja i u budućnosti bi bilo dobro da budemo nositelji projekta putničkog terminala. Jedina loša stvar bi bila da netko drugi preuzme terminal i dobije taj posao. Ipak, do toga vrlo vjerojatno neće doći. Drago mi je da po tom pitanju mi, Grad i Lučka uprava gledamo u istom smjeru.

U posljednjih nekoliko dana govori se o jačanju Turske i Grčke kao turističkih središta, atu je i uvijek nam prisutna Venecija sa svojim terminalom. Ima li realne bojazni za Luku Dubrovnik po pitanju prometa i putnika?

Ne vidim bojazan samo za Luku, već i za cijeli Grad i Hrvatsku. Postali smo preskupa destinacija za nešto što za upola, ako ne i više novaca, može dobiti u Grčkoj ili Turskoj. Jesmo prekrasni, ali treba se sve više raditi na kvaliteti, ne može se gosta prevariti. Morat ćemo poraditi i na zadržavanju gostiju jer danas svjedočimo da ljudi ostaju jedan ili dva dana. Moramo gosta isprovocirati da ostane dulje, da mu bude zanimljivo. Ako nakon dva dana nudimo Mostar ili Međugorje, onda tu nismo mi poentirali, nego netko drugi.

Što mislite o projektu Marine Frapa?

Žao mi je što Luka nije dobila taj projekt, ali kada već imamo postojećeg koncesionara, bilo bi mi drago da se što prije otvori ta marina. Ne volim tu hrvatsku birokraciju kada netko nešto dobije pa ga se onda koči da ne uspije. Apsolutno podržavam sve projekte koji imaju znane vlasnike poput Belvederea i Marine Frape. Vlasnik se sigurno neće promijeniti na tim projektima pa s veseljem očekujem da se marina otvori jer je to sigurno još jedna nova ponuda u Gradu.

Kako ste zadovoljni svojom pozicijom vijećnika u Gradskom vijeću?

Zadovoljan sam sasvim vijećnicima DUSTRA-e. Prepoznatljivi smo, ljudi nam znaju stil djelovanja u vijećnici. Ne libimo se reći što mislimo, u zdravoj smo koaliciji s HDZ-om, ali i oni i mi imamo pravo na svoje mišljenje koji se u nekim stvarima i kosi, što je sasvim normalno.

S govornice u vijećnici često Vas se čuje govoriti o kulturi i to u nešto oštrijem tonu nego ostali vijećnici. Elaborirajte nam Vaš stav prema kulturi u Gradu Dubrovniku.

Najveća mantra protivnika cijele priče oko kulture jest ta da smo mi u DUSTRA-i protiv nje. Mi smo apsolutno za kulturu, ali je nevjerojatno da bilo koje komunalno poduzeće možete pitati što god i dobit ćete uvijek odgovor. Svatko zna koja je cijena parkinga, odvoza smeća, cijena vožnje Libertasovim autobusom. A, ako upitate koliko košta jedna predstava na Ljetnim igrama, koliko se plaća po glumcu, gdje ti ljudi spavaju, postajete neprijatelj broj jedan i kao čovjek koji na najneviniji način postavlja neko pitanje, dobijem najgoru odbijenicu. Borit ću se s time i u budućnosti. Više smo izvješća o kulturi podržali, nego što nismo. To znači da prolazimo kroz svaku ustanovu pojedinačno i o svakoj donosimo vlastiti sud. Dom Marina Držića apsolutno podržavamo, sa skromnim sredstvima rade odlične stvari kao i Umjetnička galerija Dubrovnik i Prirodoslovni muzej.

Ali, onda dolazimo na ustanove na koje ne gledamo sa simpatijama, a to su Dubrovačke ljetne igre, Kazalište Marina Držića i Dubrovački simfonijski orkestar. Treba postaviti najjednostavnija pitanja. Ako imamo Ljetne igre gdje niti jedan naš glumac iz Kazališta ne glumi, radi li se tu o Dubrovačkim ljetnim igrama? Kazalište od Grada godišnje prima 20 milijuna kuna. Logično je pitanje ili naši glumci ne valjaju pa ne mogu glumiti na Igrama, u tom slučaju zbog čega dobivaju ovih 20 milijuna ili su naši glumci odlični, ali ih opstruira ekipa iz Zagreba? Onda to nazovimo Zagrebačke ljetne igre i otkrijmo zbog čega i tko opstruira naše glumce. Nemam na to odgovore, a nemam ih ni gdje dobiti. Tko je odgovoran ako ove godine imamo tri-četiri premijere koje se narednih godina više ne igraju? Tko je krivac koji nije pogodio s tom predstavom? To me odmah vuče na nešto. Premijera košta milijun kuna, dok 'obična' predstava košta oko 300 tisuća kuna jer je uigrana, glumci ne trebaju dolaziti 40 dana prije da bi se spremili. Kada bi se premijera ponovila, onda bi netko dobio samo 300 tisuća kuna, a ne milijun ipo.

Zašto je tabu tema gdje glumci spavaju? Imam informaciju da spavaju u povijesnoj jezgri na Pločama. Zbog čega bi oni spavali u najelitnijem dijelu Grada dok bilo tko kada dovodi partnere iz inozemstva smješta ih u Komolac i slična mjesta ne bi li se uštedjelo? A, glumci spavaju 40 dana na top lokaciji koju plaćaju poreznici obveznici. Ne znam zašto čim nešto upitamo ja i stranka ispadamo mrzitelji kulture, niti me puno zanima.

Dubrovnik je Grad kulture i to treba i biti, ali nitko u Hrvatskoj ne izdvaja ni približno 150 milijuna kuna godišnje za kulturu. To je oko 30 posto cijelog proračuna dok za cijeli sport ide oko 20 milijuna kuna. Našao sam izvor iz kojeg bismo mogli uzeti novac i namijeniti ga sportu. 150 milijuna kuna ne bi bilo puno kada bismo imali Simfonijski orkestar na razini Bečke filharmonije, da mi Brad Pitt i Angelina Jolie dolaze glumiti za svotu koju plaćamo Ljetnim igrama. Onda bih znao da će netko ciljano doći u Dubrovnik jer je tu nešto poput Bečke filharmonije. U Dubrovnik nitko ne dolazi ciljano ni zbog orkestra, ni Kazališta ni Ljetnih igara. Dolaze zbog sigurnosti destinacije, ljepote grada, čistog mora. A, ovo su dodatne usluge. To želim postići u Dubrovniku i tada ću reći 'sad znam zašto smo dali te novce'. Ali, mi to nemamo.

Često ističete da upravo iz kulture treba "uštipnuti" novac kako bi se stanje u sportu poboljšalo. Što je sve konkretno potrebno napraviti za dubrovački sport u ovome trenutku?

Uhvatila me tuga kada je netom završilo Svjetsko nogometno prvenstvo gdje smo ostvarili povijesni rezultat. Nema općine ili grada gdje nisu dočekali nekoga od svojih heroja, a Dubrovnik nema koga. Nije da nemamo nadarene igrače, ali jednostavno dijete kada je u razvojnim godinama i kada roditelj treba odlučiti za sport, pošalje ga na vaterpolo ili judo. Odmah se kaže da od nogometa kod nas nema ništa jer je sportska infrastruktura na niskim granama. Pogledajmo stadion u Lapadu i Gospino polje i sve će nam biti jasno.

U Dubrovniku ima puno tema o kojima možemo imati podijeljeno mišljenje, ali, oko pitanja sporta svi smo jedinstveni da su nam uvjeti katastrofalni. Potrebno je što prije poraditi na infrastrukturi. Drago mi je da idemo u nadogradnju škole na Montovjerni i gradnju vrtića. Ali, to su stvari koje već postoje. Neće građani toliko vrednovati što su imali 15 vrtića pa dobili 16. Ali, građani će sigurno pamtiti sportsku dvoranu, nogometni stadion. Sportska dvorana je mjesto koje treba urediti, zrela je za rušenje i spremna da se na njezinom mjestu napravi pravo sportsko zdanje. Da bar nekom umjetnom travom prekrijemo postojeći teren u Gospinom polju da naši sportaši imaju pristojno mjesto gdje će odraditi trening, a ne da djeca navečer se krste i čekaju hoće li sutra pasti kiša i hoće li biti treninga. Ima mnogo iskusnih ljudi u Gradu koji su proveli dosta vremena u nogometu, naših uspješnih sportaša koji su sigurno voljni uključiti se poput Srđana Lakića, Emira Spahića, Darka Miladina, Zvone Deranje, Srđana Andrića. Oni su potekli iz Dubrovnika i ostvarili respektabilne karijere, ali ih nitko ne kontaktira. Prvi ću biti sretan kad ih se pozove za zajednički stol i odluči pomoći zajedno dubrovačkom sportu.

Ugovor za nabavu autobusa za Libertas – Dubrovnik d.o.o. potpisali su danas u Velikoj vijećnici Grada Dubrovnika državna tajnica u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Nikolina Brnjac, ravnatelj Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU Tomislav Petric te direktor društva Libertas – Dubrovnik d.o.o. Ante Vojvodić. U Grad će tako pristići ukupno 11 autobusa vrijednosti 18 milijuna kuna.

„Kada su prije malo više od pola godine dana gradonačelnik i njegov tim preuzeli odgovornost za vodstvo Grada i svih njegovih tvrtki, pred Libertasom su bili veliki izazovi. Trebalo je riješiti višegodišnje problemom u poslovanju, a najveći je bila suradnja s lokalnim općinama koje su nam ujedno i suvlasnici. Uspjeli smo riješiti taj problem i 1. lipnja potpisali smo ugovor o pružanju komunalne usluge javnoga prijevoza za Grad Dubrovnik i sedam općina. Još jedan zaokret bila je nabavka autobusa putem sredstava iz EU fondova. Do sada smo autobuse nabavljali dizanjem kredita i to je bilo veliko opterećenje za poslovanje tvrtke. Odlučili smo to promijeniti i došli do konačnog rezultata. U Grad će stići 11 autobusa vrijednosti 18 milijuna kuna. Nadamo se da ćemo tako i dalje nastaviti pomlađivati vozni park kako bi našim korisnicima pružili što bolji i moderniji prijevoz“, rekao je direktor Libertasa Ante Vojvodić.

Gradonačelnik Mato Franković kazao je kako je Libertas dugo vremena punio negativne stupce u Gradu Dubrovniku, da se radilo o tvrtki koja je bila pred bankrotom s brojnim prosvjedima radnika zbog lošeg gospodarenja.

„Libertas se zajedno s bivšom gradskom upravom posvadila sa svim načelnicima susjednih općina. Bila je to tvrtka prijepora i razdora. Danas je situacija u Libertasu potpuno drukčija. Prije godinu i pol dana dok sam obnašao dužnost predsjednika Gradskog vijeća, na jednoj od posljednjih sjednica odbili smo Libertasu kreditno zaduženje za kupnju novih autobusa. Tada smo jasno tvrdili kako se autobusi mogu i trebaju kupiti iz EU fondova. Godinu i pol dana iza to se i dogodilo. To se pokazala kao dobra odluka. Sigurno će uslijediti daljnja modernizacija voznog parka Libertasa, kao i putnih karata dostupnijih posjetiteljima. Želimo da Libertas bude moderna, europska tvrtka, orijentirana prema zadovoljstvu korisnika“, istaknuo je gradonačelnik.

Župan Nikola Dobroslavić izrazio je zadovoljstvo nabavkom autobusa te podsjetio kako je Županija još 2009. i prije Grada Dubrovnika počela povlačiti sredstva iz europskih fondova.

„EU fondovi najvažniji su način financiranja naših projekata, a do sada ih je više od 100“, rekao je župan.

Premijer Andrej Plenković čestitao je još jednom dobro pripremljenom projektu koji će modernizirati Libertas.

„Novi, moderni, štedljivi i ekološki prihvatljivi autobusi, smanjit će troškove i modernizirati postojeći sustav. Izrazito je dobro partnerstvo s Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture i drago mi je da je ovaj projekt znak da Grad Dubrovnik napreduje u apsorpciji europskih sredstava. To je jako dobro i kao Vlada to ćemo poduprijeti“, zaključio je premijer Plenković.

"Meni bi bio odgojni momenat i da učenici sami za sebe, pregledaju knjige, prijave ako je nešto uništeno. Tako bismo ih odgajali da ih čuvaju bez obzira na financijski status roditelja. U čemu bi bio problem kad bi svaki učenik svoje knjige prenio s jednog trakta škole na drugi? To za njih nije puno, ali za učitelje jest jer to moraju napraviti za svih njih 25. Zakon nam oduzima taj odgojni momenat da odgajamo djecu u nekim situacijama. Ne treba djecu odgajati kroz priču o kaznama, nego da osjete da neće nešto uništiti jer je lijepo. Možemo mu govoriti sto godina, ali neće biti mirno dok samo ne nauči. Nedostaje nam taj odgojni momenat pa se iz takvih se situacija događaju sukobi među djecom, nasilje, nepoštivanje prostora", kazala je za Nportal ravnateljica OŠ Lapad Mirjana Kaznačić koja se cijelo ljeto, a tako će biti i dijelom rujna, nosila s velikom zadaćom organizacije nastave i svih aktivnosti dok u školi traju radovi na energetskoj obnovi. Što nam je sve otkrila o ovom za školu važnom novitetu, pročitajte u ovotjednim Raguzarijama.

Prva ste škola u Dubrovniku koja je povukla sredstva iz EU fondova za energetsku obnovu škole. Kako je došlo do odluke za apliciranje?

Kada smo počeli razmišljati o apliciranju, upravo sam postala ravnateljicom OŠ Lapad. Imala sam sreću da je tajnica naše škole bila, sada pokojna, Neda Mihović koja je vidjela natječaj na internetu i predložila mi da krenemo u borbu za fondove. Dvoumila sam se jer smo taman bili i počeli nadograđivati novi trakt škole - osam učionica plus četiri nove, ali njezin komentar koliko bi to sve značilo za zdravlje naše djece bio je razlog zbog kojeg sam se prihvatila tog iznimno zahtjevnog posla kojeg smo dijelili s DURA-om. Škola je podnijela administrativni dio koji je podrazumijevao sve podatke od početka rada škole od 1973. pa i one o plaćenoj struji, vodi pa čak i potrošenom WC papiru. Nakon niza od stotinjak pitanja, u posljednjem smo trebali nabrojati barem 20 ljudi koji su bili naši učenici te su kasnije u životu postali značajni članovi naše zajednice na razini Dubrovnika, Hrvatske, ali i šire, i to na području humanističkih znanosti. Bili smo presretni što smo tu "kao iz rukava" mogli nabrojati preko 80 takvih učenika. Radili smo na ovom poslu mjesecima i natjecali se s drugim školama te smo uspjeli dobiti 7,6 milijuna bespovratnih sredstava.

Radovi na školi teku punom parom, trebali bi biti gotovi do kraja rujna. Što će sve učenike novo dočekati početkom školske godine?

Riječ je o zaista velikim radovima i energetska obnova naše škole vrlo je složena te pokriva veliko područje. Zbog toga ćemo iz sadašnjeg C razreda prijeći u maksimalni energetski A+ razred. Radovima je obuhvaćena obnova ravnog krovišta, kompletne fasade, rasvjetnih tijela, grijanja i svih otvora. Ogroman je to posao te vremenski jako dugo mora trajati. Kad god da smo krenuli s radovima, jednim dijelom morali smo zaći u nastavni proces. Zato smo počeli u vrijeme lipnja kada su se obavljali poslovi koji nisu ometali kvalitetu nastave, a rujan je predviđen za ponavljanje i uvod u nastavu pa su prilagodbe u radu više moguće nego u srcu nastavne godine. Nastojat ćemo se i možda neke dane seliti u učionice gdje će nam biti ugodnije te lakše raditi. Prvi tjedan će nam biti dodatno olakšan jer su osmaši na ekskurziji pa ćemo imati njihove učionice na raspolaganju. Bude li potrebno, prilagodit ćemo i duljinu trajanja sata u predmetnoj nastavi. Problemi nas ne mimoilaze, lupa mi srce i radi mozak punom parom, ali zaista se veselimo onome što ćemo imati kad svi radovi budu dovršeni.

Koliko će se prvašića ove godine upisati u OŠ Lapad?

Imat ćemo 128 prvaša i time smo jako zadovoljni. Uspijevamo iz godine u godinu, nemamo tehnološkog viška, a trenutno smo i u trendu povećanja broja djece. Broj učenika varira ovisno o mladim ljudima koji s djecom dolaze. Imamo stanku dok jedna generacija ne stasa, a uglavnom smo uspjeli nadoknaditi problem koji nam se još davno dogodio kada se izgradila škola u Mokošici gdje su mladi ljudi mahom bili otišli. Čekali smo cijelu smjenu novih generacija koja je došla u Lapad i područje Solituda. Prebrodili smo najveću krizu. Što se tiče Montovjerne, broj djece zadovoljava se po onom planu broja učionica i veličine škole kada ona postane samostalna škola nakon izgradnje. Bit će po dva razreda učenika, iako imamo na raspolaganju još nekoliko učionica ako bi odaziv djece bio veći.

Pojavile su se informacije kako će mališani iz Montovjerne prvo polugodište ipak provesti tamo umjesto da prijeđu u Lapad. Je li to točno i zbog čega je do toga došlo?

To je točno. Dogodio nam se čitav splet okolnosti i na prvu nam je to bio i šok, ali i bolje je kada su u tijeku radovi da se svi obave istovremeno i da nakon toga krenemo. Prilikom energetske obnove škole, uočilo se ulegnuće ravnog krova i profesori s Građevinskog fakulteta rekli su da se to mora srušiti i renovirati jer je bilo neprihvatljivo. Nije se moglo ranije krenuti s radovima jer se radi o velikim novčanim iznosima koji podliježu zakonu javne nabave, izradi projekta i odabiru izvođača. Dat ćemo sve od sebe da dvorana bude ako je ikako moguće do drugog polugodišta gotova. Na sportsku dvoranu nam se nadovezuju tri učionice koje su bile neophodne da bismo primili učenike s Montovjerne i da bismo se svi smjestili. Izvođač je za Montovjernu izabran i sada se trebaju pričekati žalbe i cijela zakonska procedura, što su tehnički opravdani razlozi. Da je Montovjerna došla k nama, zgrada bi stala prazna, a u Lapadu bi nam bilo problematično. Zato smo našli kompromisno rješenje - dok se ne riješi sportska dvorana, Montovjerna ostaje u svojoj školi, a i mi se moramo snalaziti.

Ipak, u cijeloj priči dogodilo se i nešto lijepo pa će se nastava na Montovjerni održavati samo ujutro po prvi put u ova tri mjeseca. Svi će biti zajedno pa i produženi boravak. Prst Božji je da smo uočili ulegnuće krova pa je sve ovo što ćemo proći manje nego da se nešto dogodilo. Uvjeti će nam biti savršeni kada se podijelimo u dvije škole, a ona na Montovjerni bit će ljepotica u svakom pogledu. Tako ćemo i mi u Lapadu dobiti ogroman prostor u jednoj smjeni za kabinetske nastave, STEM revoluciju. Jedino, imamo malu emocionalnu zadršku jer će se učitelji morati dijeliti. Škola Lapad je interesantna, svi se u nju zaljubimo, to je jedna ljubomorna povezanost. Raspravljamo već i o imenu škole, imamo puno ideja od Iva Dulčića do Iva Vojnovića i Montovjerne kako se i sada zove.

Pojedinci se zalažu za odgodu početka nastave zbog vrućina po uzoru na Splitsko-dalmatinsku županiju. Mislite li da je to potrebno?

Ako sam dobro obaviještena, kolege u Splitsko-dalmatinskoj nisu odgodili nastavu zbog vrućina, već po prvi puta dobivaju besplatne udžbenike, a kako tvrde, do njih je ta informacija došla malo kasno. Ali, to su oni odlučili već u šestom mjesecu. O odgodi se može donijeti odluka jedino na prijedlog Županije uz suglasnost Ministarstva. U zadnjem trenutku to se rijetko radi. Za kalendar godine znalo se već u siječnju i trebalo je tada reagirati. Što se tiče vrućina i gužvi, kod nas se situacija promijenila, ljeto se produžilo i neće prestati ni do 15. listopada. A, kada mijenjamo datum početka nastave to utječe na cijeli nastavni plan i program. Remete nam se zimski i proljetni praznici, a nastavnim programom nismo usklađeni s ostatkom Hrvatske i ispadamo iz kalendara natjecanja jer ne možemo stići obraditi gradivo koje je djeci potrebno za sudjelovanje na natjecanjima. Možda bi trebalo donijeti unaprijed odluku da škola neće početi u prvi ponedjeljak u rujnu, već 7. ili 10. rujna ovisno kada "pada" ponedjeljak.

Kreće se s raspodjelom besplatnih udžbenika. Ove godine spominjale su se promjene po pitanju preuzimanja udžbenika. O čemu je riječ?

Za nas nema toliko promjena jedino je dostavljač drugi. Ove godine još uvijek nemamo nove udžbenike, već rabljene te ih obnavljamo samo s novim udžbenicima koji su uništeni. Ovo je knjigama već četvrta ako ne i peta godina i neki od njih pomalo su se istrošili. Tu smo dobavljaču morali objasniti da se ne radi o novim knjigama za sve učenike. Imamo u školi uhodan tim, na kraju školske godine udžbenike smo pokupili, a sedam dana prije dovršetka nastave pozvali smo roditelje da udžbenike pregledaju, obrišu što mogu, isprave.

Iako, učitelji nisu oduševljeni tim dijelom posla koji je jako zahtjevan. Nije to samo dati djeci udžbenike. Mi smo ogromna škola, nosimo po paralelkama od prošlogodišnjih sedmaša sadašnjima i učitelji raznose udžbenike po cijeloj školi. Treba to sve razvrstati i prenijeti, a nisu svi učitelji od 20 godina. Ipak, radimo to radi naše djece i podržavamo u činjenici da dajemo besplatno djeci nešto iz čega će učiti. Stalno učitelji pitaju zašto se taj posao ne bi obavio preko Student servisa da tako studenti zarade i da se pokaže poštovanje prema učiteljima. Želim da roditelji i javnost osjete koliko posla učitelji rade. Negdje je stalno percepcija kako imamo slobodno ljeto, čitam oko odgode škole, ljudi komentiraju "malo im je ljeta". Ali, moji su učitelji do 10. srpnja radili svaki dan i umorni odlazili. Treba biti poštovanja prema učiteljskom poslu. Bilo bi dobro da i studenti budu tu, tako bismo napravili uzajamno dobro. Svaki učenik ima 13 predmeta, puta knjige, radne bilježnice, mape, atlasi...

Meni bi bio odgojni momenat i da učenici to rade sami za sebe, da pregledaju knjige, prijave ako je nešto uništeno, tako bismo ih odgajali da čuvaju bez obzira na financijski status roditelja. U čemu bi bio problem kad bi svaki učenik svoje knjige prenio s jednog trakta škole na drugi? To za njih nije puno, ali za učitelje jest jer to moraju napraviti za svih njih 25. Zakon nam oduzima odgojni momenat da odgajamo djecu u nekim situacijama. Ne može se djeci usaditi ispravan odnos prema mnogočemu pričanjem. Dijete mora dirnuti peć da zna da peče. Možemo mu govoriti sto godina, ali neće biti mirno dok samo ne nauči. Nedostaje nam taj odgojni momenat pa se iz takvih se situacija događaju onda sukobi među djecom, nasilje, nepoštivanje prostora. Ne treba djecu odgajati kroz priču o kaznama, nego da osjete da neće nešto uništiti jer je lijepo. Zahtjevno je vrijeme u kojem živimo i puno toga se radi na krivi način. Ide se poštovati djecu, a dovelo ih se u situaciju da su ona kao biljčica koju stavite na buru, a ne stavite uz nju nekakvo jače drvo da ga zaštiti. Ne mogu djeca s 10 godina ispravno se koristiti pravima koja još ne razumiju. Zovem ih lažnim pravima koja u zabludu dovode i roditelje i tu se narušava naš pedagoški trokut učenik-učitelj-roditelj gdje nam se nepotrebno čini kao da smo na suprotnim stranama.

Jedina ste eco-friendly škola. Što to konkretno sve podrazumijeva?

Ima na našem području još eko škola. Najprije smo dobili status eko škole, a onda se do briljantnog statusa moramo boriti godinama, a ponekad može za to proći i do pet godina. Povjerenstvo nam dođe u školu bez najave i moraju procijeniti da doista živimo eko. A, to ne znači samo skupljati boce oko škole i saditi cvijeće. Već se treba eko hraniti, tako razmišljati, ljude upozoravati da i oni tako trebaju živjeti. To znači u cijelosti misliti eko. Upravo je energetska obnova dio našeg eko promišljanja. Na dan kad smo potpisali ugovor za obnovu škole, došla je iz Bruxellesa odluka da smo dobili zlatni status. Ispunili smo već 70 posto bodova za briljantni status i ovih dana poslali smo im dokumentaciju. Očekujemo da ćemo ga dobiti za šest mjeseci, a inače ga se čeka do četiri godine. Nakon toga ne može se ići više, ali nam ga mogu oduzeti, moramo stalno održavati standard. Kontrola je sve žešća i to znači da u eko življenju sudjeluju svi pa i spremačice, domar, roditelji, učenici i učitelji. Uključili smo se i u europski fond "Mi jedemo odgovorno", imamo certifikat i dobili smo certifikat. Održali smo radionice, djeca su pravila domaći kruh od žitarica pa smo pravili i domaću marmeladu i nosili u Dom za starije. Imamo i 50 maslina koje djeca održavaju na prirodan način i pravimo na Šipanu svoje maslinovo ulje, prošle smo godine imali 35 litara ekstra djevičanskog ulja.

Vaša škola poznata je i po humanom djelovanju u raznima akcijama i projektima. U čemu sve djeca sudjeluju?

U opći imidž škole spada i humanost, to je drugo ime naše škole. Kada se skupljalo nedavno za jednu dubrovačku mamu, u roku od pet dana skupili 32 tisuće kuna. Zaista se organiziramo dok se kaže "A". Osim toga, proširili smo našu djelatnost na projekt "Škole za Afriku". Oduševili smo se kad smo skupili, iako se nama činilo malo, ali dovoljno novaca da se u Zambiji izgrade temelji i zidovi za jednu školu. Onda je došao i Božo Benić, "slučajno" bivši lapadski učenik te smo se uključili i u priču vodovoda za Afriku. U školi djeluje i Lapadsko srce. Uključili smo se i u priču oko vukovarskog vodotornja te imamo tamo svoj centimetar. Inače, OŠ Lapad je škola prijatelj s OŠ Dragutina Tadijanovića što smo postali kroz europski fond "Hrvatska pomaže" na čelu s Đurđom Adlešić koja nas je odabrala te omogućila da nam vukovarska djeca dolaze po deset dana, a u svibnju smo mi išli u Vukovar na osam dana i bilo je tako posebno, nazvala sam ih "osam dana ljubavi". U taj projekt uključeni su i Grad Dubrovnik te Grad Vukovar, a naša je škola i u Erasmus programu.

"Radovi na energetskoj obnovi Osnovne škole Lapad idu planiranim tijekom te se ne očekuje kašnjenje", kazala je to danas prilikom obilaska zamjenica gradonačelnika Orlanda Tokić. Jedina stavka koja će kasniti sportska je dvorana unutar škole na kojoj se krov ulegnuo te je prijetio urušavanjem.

"Trenutno je u fazi izmjena postojećih otvora i ugrađuju se novi. S obzirom da ugovorno radovi traju do kraja devetog mjeseca da će se prvo promijeniti na učionicama kako bi djeci bila omogućena nastava. Rasvjeta je cijela promijenjena, a što se tiče sportske dvorane, potrebno je sanirati krov pa tek onda dovršiti energetsku obnovu. Za dvoranu je upravo izrađen projekt i za njega moramo osigurati sredstva u proračunu u rujnu iznosa oko četiri milijuna kuna i tek onda možemo ići na ugovaranje. Realno, radovi će početi tek u listopadu, a planirani tijek radova dva mjeseca. Sve bi trebalo biti gotovo do veljače", rekla je Tokić.

Podsjetimo, radovi na OŠ Lapad započeli su krajem svibnja, a uključuju kompletnu izolaciju vanjske ovojnice, potpunu izolaciju krovišta i vanjskih zidova, zamjenu 99 vanjskih otvora i 6 vrata, ugradnju termostatskih ventila na 171 radijator te zamjenu postojeće rasvjete LED tehnologijom.

Ukupna vrijednost projekta iznosi 7,6 milijuna kuna, a financiranje najvećeg dijela investicije, čak 5,1 milijun kuna, osigurano je bespovratnim sredstvima iz EU fondova što energetsku obnovu lapadske škole čini prvim projektom u obrazovanju na području Grada Dubrovnika koji se sufinancira sredstvima iz europskih fondova.

"Ovo je projekt od ogromnog značaja za OŠ Lapad. Iz energetskog razreda C prijeći ćemo u A+, a i mi smo eko škola sa zlatnim statusom pa ne treba ni naglašavati važnost. Ova obnova iznimno je važna za kvalitetniji boravak djece u školi. Radovi su veliki i zahtjevni, ali dajemo sve od sebe da obavimo što više posla i da budemo spremni za 3. rujna. Što se tiče tjelesnog, ne treba oko toga praviti probleme, mnoge škole u Hrvatskoj uopće nemaju dvoranu. Ali, naša je škola navikla na visoki standard pa su profesori tjelesne kulture napravili već kurikulum i godišnji plan, prilagodit ćemo se uvjetima, imamo izvrstan okoliš, a za kišu ćemo se snaći, igrat ćemo šah, natjecat se. Sve ćemo izdržati jer znamo da će uvjeti u školi biti izvrsni", kazala je ravnateljica OŠ Lapad Mirjana Kaznačić.

Pročelnik Dživo Brčić naglasio je kako je u procesu i postupak energetske obnove dječjih vrtića.

"Dobili smo sredstva iz europskog fonda i nadamo se da ćemo što prije početi s energetskom obnovom i tih objekata. Sportska dvorana u OŠ Lapad nije bila planirana jer su se promjene uočile nakon što smo dobili sredstva. Prešlo se odmah na posao i radi se na izmjeni tog dijela dokumentacije. Molim sve roditelje i nastavnike za strpljenje jer se zaista radi o velikim i zahtjevnim objektima čija realizacija nije moguća ako svi ne doprinesemo maksimalno.“, kazao je pročelnik Brčić.

Zamjenica Tokić kazala je kako je Grad Dubrovnik osim Lapadske škole za sredstva iz fondova prijavio i dva vrtića kojima su već odobrena, kao i dvije škole - grušku i onu na Ilinoj glavici za koje se još čeka odobrenje sredstava. U devetom mjesecu slijedi novi natječaj gdje će biti prijavljeni novi objekti. Cilj je, dodala je Tokić, da se svi objekti namijenjeni predškolskom i školskom uzrastu obnove i ostvare maksimalnu energetsku učinkovitost.

Opća bolnica Dubrovnik od danas je bogatija za još jedan vrijedan uređaj i to ultrazvučni aparat za Odjel urologije koji je nabavljen iz sredstava donacije Zračne luke Dubrovnik u iznosu od 270 tisuća kuna. Riječ je o aparatu koji raspolaže Digital Color Dopplerom te će pomoći pri otkrivanju karcinoma prostate kod odraslih u ranoj fazi.

„Opća bolnica Dubrovnik kao zdravstvena ustanova na krajnjem hrvatskom jugu koja uz određene kadrovske probleme koji postoje u cijelom hrvatskom zdravstvu, a koji najviše dolaze do izražaja u županijskim i općim bolnicama ipak vodi računa o budućnosti, svome opremanju i dobrobiti pacijenata kako bi bili adekvatno zbrinuti te imali najsuvremeniju opremu radi što uspješnijeg liječenja i dijagnostike. Sustav financiranja je takav da nam ne ostaje puno novaca da bismo se adekvatno opremili. Zato nam je najveći izvor suvremenog opremanja upravo donacija prema objektivnim potrebama bolničkih službi. Svake godine ističemo prioritete nabavke opreme i javljamo se donatorima“, rekao je ravnatelj OB Dubrovnik Marijo Bekić.

Naime, do donacije je došlo tako što je Zračna luka ove godine raspisala natječaj, bolnica se prijavila, adekvatno obrazloživši svoje potrebe koju su u Luci prepoznali. Do sada se na urološkom odjelu koristio isti onaj ultrazvučni aparat kao i na ginekološkom odjelu. se prijavili, adekvatno obrazložili potrebe i oni su prepoznali taj naš zahtjev.

„Zračna luka Dubrovnik socijalno je osjetljivo društvo i godinama nastavljamo tu tradiciju te pomažemo potrebne koji je zaista puno. Ipak, nastojimo naći mjeru i pomoći. Nadam se da ćemo tu praksu i nastaviti. Uvijek mi dođe na pamet helidrom kojeg je Zračna luka izgradila, a na njemu su spašeni mnogi životi. Ta donacija nije toliko vrijedna koliko je vrijedan svaki ljudski život“, istaknuo je direktor Zračne luke Dubrovnik Frano Luetić.

Voditelj Odjela urologije dr. Zaim Čustović naglasio je kako je Opća bolnica Dubrovnik specifična te kako je pod posebnim pritiskom brojem pacijenata tijekom turističke sezone.

„U zadnjih godinu i pol naš je odjel zahvaljujući naporima uprave i svih ljudi dobre volje koji su sudjelovali donacijama nabavio vrijednu opremu oko milijun kuna. Ako uzmemo da samo jedan odjel treba tolike novce, onda zamislite koliko bi se sredstava trebalo izdvajati da bi se za pet godina svaki odjel modernizirao. Uvijek naglašavam da je naš imperativ ne samo nabavljati vrhunsku kvalitetnu medicinsku opremu koja će podići razinu pružanja medicinske skrbi omogućiti najbolji oblik liječenja, već da svi skupa se borimo i trudimo da nam mladi ostaju u gradu, da se ne sele iz Hrvatske. Koliko je samo mladih moralo napustiti Lijepu našu jer nisu imali adekvatne uvjete za rad? S ponosom mogu reći da se ulažu enormni napori da svi mladim liječnicima omogućimo najbolji oblik edukacije u našoj bolnici“, kazao je dr. Čustović.

Dubrovnik će od idućeg ljeta biti po prvi put nakon 28 godina povezan sa Sjedinjenim Američkim državama i to preko Zračne luke Dubrovnik. Vijest je to kojom su se jučer pohvalili iz Zračne luke, a njezin direktor Frano Luetić danas je otkrio još detalja te se osvrnuo i na dosadašnji promet ZLD.

„Prije 28 godina imali smo zadnji let za SAD iz Dubrovnika i otada ulažemo napore kako bismo uspjeli dovesti taj transkontinentalni let. Sjedinjene Američke Države važne su za Dubrovnik jer je broj američkih turista, nakon onih britanskih, na drugome mjestu već dulji niz godina. Također, jako puno Dubrovčana živi u SAD-u te i danas vrlo rado dolaze posjetiti rodni kraj. U današnje doba zračni promet nije tako ekstenzivan kao što je nekada bio, zrakoplovne karte su vrlo dostupne te očekujemo da će biti dobro i s te strane“, rekao je Luetić.

Amerikanci su odabrali Dubrovnik iz nekoliko razloga pa i zbog toga jer je prepoznat kao vrlo kvalitetna destinacija, a i Zračna luka Dubrovnik uložila je velike napore u pregovorima s American Airlinesom kako bi se ova linija konačno uspostavila. Za početak linija prema američkoj Philadelphiji prometovat će tri puta tjedno u ljetnim mjesecima.

„American Airlines je najveća zrakoplovna kompanija na svijetu. Trenutačno u svojoj floti ima 955 zrakoplova, a, primjera radi, Croatia Airlines ima samo 12 zrakoplova. Philadelphia je odabrana kao čvorište jer je American Airlines na istočnoj obali formirao „hub“ koji ima veze s Kanadom, zapadnom obalom SAD-a, Bahamima i Karipskim otocima. Zato očekujemo i jako puno transfernih putnika. Također, Philadelphia je jako blizu New Yorka koji je pretrpan pa ona supstituira taj promet. Putnike će prevoziti Boeing 767 koji će imati 28 luksuznih sjedala i 181 sjedalo u ekonomskom razredu. Bookiranje karata počinje već u kolovozu, nadam se da će to proći dobro i da će biti i više letova. Tako je bilo i 1983. kada je prvi put došao Pan American u Dubrovnik. Počeo je dva puta tjedno, a postao svakodnevan“, kazao je direktor Zračne luke.

Po pitanju dosadašnjih rezultata, oni su, ističe Luetić, sukladni predviđenom planu.

„Planirali smo porast broja putnika i operacija zrakoplova za 10 posto i do današnjeg dana taj se promet ostvaruje gotovo u milimetarski postotak. Promet je veći nego turistički promet županije. Mislim da je jedan od glavnih razloga tome što se sve više putnika odlučuje na zračni promet s obzirom na gužve na granicama. Cestovno smo loše kao i brodski povezani. I dio crnogorskog primorja koristi našu Zračnu luku i vjerujem da će i to biti u porastu. Osim toga u velikim smo radovima i investicijama. Nadam se da će dogodine cijela Zračna luka biti uređena u punom profilu. Već sada imamo putnički terminal koji je prošle godine pušten u promet. Obnovit ćemo kompletnu uzletno-sletnu stazu, kružne staze, parkirne pozicije, postrojenje za gorivo, za opće zrakoplovstvo“, zaključio je direktor Zračne luke Dubrovnik Frano Luetić.

Turistička sezona posebne izazove donosi i za Opću bolnicu Dubrovnik čiji se obim posla znatno povećava u ljetnim mjesecima. Tako s gotovo jednakim brojem medicinskog osoblja pružaju zdravstvene usluge povećanom broju pacijenata.

„Naša bolnica tijekom ljetnih mjeseci ima oko 5000 novih zdravstvenih usluga, a ponajviše upravo za turiste. Ne znam kada smo od tih ljudi dobili pritužbu na liječenje. Na taj način jasno dokazujemo i kvalitetu našeg zdravstvenog sustava. Bude, nažalost, i smrtonosnih ozljeda pa sve do pacijenata s lakšim ozljedama, infarktima miokarda pa i manjih zaraznih bolesti. Mnogi pacijenti traže kod nas i dijalizu pa tako turistima omogućujemo da dolaze u naš grad, a ne traže negdje drugo zdravstvenu pomoć“, kazao je danas ravnatelj Opće bolnice Dubrovnik Marijo Bekić.

Medicinsko pojačano je ekipirano, naglasio je Bekić, pa je tako u Hitnom bolničkom prijemu organiziran mlađi specijalizant, kao i na internoj i kirurškoj službi te dijelom pedijatriji.

„Tako se brže pruža zdravstvena usluga, a imamo i više kolega na raspolaganju. To je standard koji i neke zapadne zemlje nemaju. Povremeno nam dolaze inspekcije NATO saveza i jako se iznenade kada vide da su u bolnici ove veličine 24 sata na raspolaganju dva kirurga, otorinolaringolog, dva anesteziologa, neurokirurg za 15 minuta do bolnice, interventni kardiolog za 15 minuta, dva dežurna internista, radiologa, sve što neke bolnice i klinički centri u Hrvatskoj teško imaju. Mi smo prepoznali te potrebe i nastojat ćemo i u budućnosti zadržati standard“, zaključio je Bekić.

Neven Jerković u turizmu radi već okruglih 50 godina. Bio je u njemu praktički od samih početaka te još uvijek daje vlastiti doprinos voleći ovaj posao i razumijevajući temeljne postulate 'zanata'. Za čitatelje Nportala ovaj dugogodišnji turistički djelatnik usporedio je nekadašnji 'momenat' u turizmu s onim današnjim, ali i prokomentirao nedavni sukob između gosta i ugostitelja u baru na Lokrumu. Što nam je sve otkrio, pročitajte u ovotjednim Raguzarijama.

Već ste 50 godina u turizmu. Kako je to izgledalo kada ste tek počeli? Možete li usporediti sa sadašnjom situacijom?

U turizmu sam počeo raditi 1968. i tada je to zapravo bila jedna revolucionarna, nova stvar. Ipak se tada razvijao za vrijeme komunizma u kojemu je otvaranje granica bilo nešto spektakularno i veliki prijelom u društvenom životu, ali i načinu ponašanja. Turizam je u početku bio sumnjiva stvar i smatralo se da u njemu rade ljudi niskog morala. Povezivao se s radom u gostionicama i sličnim mjestima. Sve je bilo časnije i poštenije nego raditi u turizmu. Primjerice, puno Župljana nije htjelo raditi u ovoj branši, nisu vjerovali da će jedan veliki Hotel Orlando netko moći napuniti gostima. Držalo se sve strance sumnjivcima, špijunima, neprijateljima države i društva. Tada je bilo radne snage, ali ljudi nisu imali povjerenja.

Studirao sam brodogradnju i volio sam je, ali turizam mi je bio bliži pa sam se na njega orijentirao i radim u njemu i danas. Pored toliko nezaposlenosti, profil moga znanja malo tko u Dubrovniku ima. Dobro poznajem područje od Bukurešta, Sofije, Skoplja, Makedonije, Albanije do Crne Gore, Kosova. Malo je tko to uopće imao prilike upoznati, a ja to radim već tridesetak godina. Dosta je naporno, jako puno putujem, godišnje provozim oko 70 tisuća kilometara. Zdravlje me još služi, a i volim ovaj posao, to me drži.

Često upravo goste s kruzera 'okrivljujemo' za svakodnevne gužve u Gradu, spočitavamo im da ništa ne troše kod nas. Leži li 'krivnja' u njima i kako ih mi dočekujemo?

Uvijek kažem da smo jučer s pučkih kuhinja prešli naglo u visoki standard i tako izgubili mjeru. Istražujući povijest dubrovačkog turizma jasno je da je početak vezan za brodarske kompanije i njihove brodove na kružnim putovanjima. Kada se nije ni znalo što je turizam, brodovi su dovodili turiste. I dan danas ove kompanije ulažu ogromna sredstva i prodaju svoje aranžmane. Mi se time najviše okoristimo bez imalo ulaganja. Prve brodove nakon svih ratova dočekali smo kao spasitelje, s muzikom, cvijećem, snimale su to televizije, da bi danas na njih gledali mrko, preko oka, jer su nam 'upropastili' život. Zapravo, oni su nam omogućili da Dubrovnik ima ovo što imamo. Jedna smo od rijetkih sredina koja ovako dobro živi i koja treba sve veći broj radnika.

Prije tri godine dosegli smo maksimum od milijun putnika s kruzera i otada smo malo zbog situacije s Venecijom i otvaranja drugih luka, došli na 700 tisuća. Broj putnika na kružnim putovanjima smanjen je za 30 posto. A, koliko smo smanjili gužve na cestama? Nimalo. Dakle, pravdamo gužve gostima s kruzera. Smatram da kruzeri dovode u Grad goste visoke platežne moći. Turizam se ne smije mjeriti po boji, kože, naciji ni po dubini džepa. Svaki posjetitelj je dobrodošao. To je osnovni postulat turizma, ne smijemo biti sluge, ali moramo biti dobri domaćini. Ako smo se već opredijelili baviti se turizmom, moramo poštovati njegove osnovne postulate. Brodovi na kružnim putovanjima jesu jedan od faktora zbog kojih imamo problema s gužvama u gradu, ali nisu jedini niti presudni. Brodovi su se nešto bolje i rasporedili pa je manji pritisak na grad. Nismo otkrili uzrok gužvi. Nažalost, ne koristimo znanja koja ovaj Grad ima.

Gužve su prisutne i kada kruzera nema. Je li problem u porastu gostiju u privatnom smještaju?

Ne bih uperio prst ni u koga. Jedino što mogu tvrditi da smanjenje jednog segmenta - dolazaka gostiju s kruzera, nije ništa pomoglo u smanjenju gužvi. Još uvijek ne znamo tko nam stvara gužvu, kao ni što nam je isplativije raditi. Protiv sam toga da dijelimo goste. Svi su oni potrošači - i onaj koji pojede sladoled i onaj koji kupi krzno. Imamo ljude koji se bave istraživanjima i promjenom mode izlazaka u grad. U moje doba doma smo svi bili u 20 sati, a danas mladi u te ure još ne znaju kamo će. Najveća opterećenost stare gradske jezgre je oko 22 sata kada gosti s kruzera nisu više tu. Kada se problem dijagnosticira, lako mu je dati lijek, a mi smo još daleko od dijagnoze i bojimo se.

Nedavno je na Gradskom vijeću predstavljena „Strategija razvoja turizma i odredbe o kruzing-turizmu na području grada Dubrovnika do 2025.". Rasprava se, međuostalim, ponovno svela na problem kruzera.

Pogrešno pristupamo problemu. Ne idemo objektivno, već emotivno. Mislimo da ćemo zabivši glavu u pijesak riješiti problem. Moramo podići kvalitetu naše ponude, ali i kriterije. Tako ćemo eliminirati ono što nam ne služi na čast.

Kakvom biste ocijenili ponudu koju Dubrovnik pruža gostima? Nemamo praktički ni originalni dubrovački suvenir.

Gosti s kruzera dolaze iz Münchena, Londona, New Yorka i treba se zapitati, iz njihove pozicije, što je to što bi on u Dubrovniku kupio, a da tamo već nema? Volim otići na Ohrid gdje se kupuju ohridski biseri i tamo ljudi ciljano odlaze. U Dubrovniku, nažalost nema nečega autentičnog. Nekada su gosti dolazili kod nas kupiti Vegetu. Potrebno je brendirati suvenire, a za to treba uložiti velike novce. Kod nas se može pronaći visokokvalitetnih proizvoda za koje nitko ne zna. Kada to gost donese doma, pitat će ga što je to kupio?

Veliki je problem u Gradu i što se ne može plaćati stranim valutama. Turisti nekada odluče radije ne promijeniti novce nego se time 'tramakavat' i onda ih kod nas ni ne potroše. Dubrovnik jest brend, ali nismo jedini lijepi i pristupačni. Puno toga naplaćujemo više nego što vrijedi i kad tad će nam se to dugoročno odbiti od glavu. Imamo jaki brend s malim kapacitetima. Još uvijek za nas postoji daleko veći interes nego što ga nudimo. Imamo vrhunski, svjetski proizvod u koji je utkano znanje i tradicija. U turizmu smo velemajstori, ali ne smijemo sve ono dobro što stvaramo eliminirati malim glupostima i ekscesima.

Medijske stupce pune vijesti o jačanju Turske i Grčke te se ističe kako možemo zaboraviti na dvoznamenkasti turistički rast. Ima li razloga za bojazan?

Kako je njima svanulo 91.', a nama smrklo, tako je sada nama svanulo, a njima smrklo i to se ciklički ponavlja. Dolazimo u fazu stabilizacije koja će nas dovesti do nekih realnih brojki i rezultata. Dosadašnji turistički skokovi ipak su malo nerealni. Racionalizacija će dovesti do optimalnog broja turističkog prometa. Moramo se zaustaviti na objektivnim brojkama, to je normalno i toga se ne treba bojati. Turska i Grčka imaju sasvim drukčiju ponudu nego mi. Naš proizvod ima svoje tržište, moramo mu se posvetiti, maksimalno ga zanatski odraditi i ne bojati se budućnosti. Turizam u Dubrovniku ima veliku budućnost. Dobro smo izabrali, samo šteta je što ne izrađujemo vlastite suvenire i ne brendiramo ih. Nemojmo tražiti uzroke u gostima nego u nama. Zašto gost kod nas ne troši kao u Veneciji? On je novac sa sobom donio. Pravdamo se jer je očito 'car gol'. Nismo objektivni, postali smo puni sebe i svatko se danas u Dubrovniku bavi turizmom, a za to je potrebno i nešto edukacije.

Dotaknimo se i nedavnog incidenta u baru na Lokrumu prilikom kojeg je ugostitelj ošamario gosta jer mu je vrijeđao nećaka i ponašao se bezobrazno. Na Pagu su gosti namlatili ugostitelja. Je li gost uvijek u pravu, kako se postaviti u takvoj situaciji?

Prije 50 godina su me učili da je gost uvijek u pravu. Ali, tijekom svih ovih godina u turizmu došao sam do saznanja da gost nije uvijek u pravu, da on mora prihvatiti određena pravila ponašanja, s dostojanstvom se odnositi prema ugostiteljskom osoblju. Primjerice, konobar nije sluga, moramo ga prihvatiti s dostojanstvenim manirima i s uvažavanjem gledati na njegov posao. I on ima živce i kad tad mora 'ispaliti'.

Smatram da se među turistima uvijek nađe jedan do dva posto onih koji jedva čekaju svoje niske porive na nekome iskaliti te smatraju osoblje slugama i da se prema njima mogu ponašati kako god žele jer plaćaju uslugu. U turizmu postoji piramida potrošača i putnika. Oni na vrhu imaju novaca, a što se niže spuštamo po piramidi, ti su gosti sve manje platežne moći. Većina novopridošlih turista nije nikad putovala. Imao sam situaciju da je gost na švedskom stolu uzeo rukom komad mesa, probao ga, nije mu se svidio i vratio ga je natrag. Kako reagirati? Gosti koji su vidjeli, logično, ne žele više jesti iza njega. A, opet dogodi se da stave na pjat količinu hrane 'da te muka uhvati' i pojedu samo malo. To su bahata ponašanja koja iritiraju, a nemamo mehanizme kojima bi ih regulirali. Primjerice, onome tko ne pojede to što je nakrcao na pjat, treba mu naplatiti. To je vrsta gostiju koja diže živce i kad tad ugostitelj pukne. Svi smo mi ljudi, ma i automati puknu.

Poznavajući Đanija Banovca iz bara s Lokruma, znam da je fin i kulturan momak. Tamo je primio tolike goste, a 0,01 posto je uvijek 'škarta' u proizvodnji. Svaka proizvodnja dopušta 1 do 2 posto 'škarta'. Zašto u nas nema tolerancije da se nekad može učiniti neka glupost? Ne znam točno o čemu se radilo, ali sigurno je bila riječ o nekorektnom ponašanju gosta. Realno, ugostitelj nema razloga započeti incident osim ako gost nije nešto porazbijao ili oštetio. E, tada ugostitelj ispada kriv, a turist ga je iziritirao. A, ovo na Pagu što su gosti natukli ugostitelja, potvrđuje da postoje gosti koji nemaju granica, a mi nemamo mehanizme da se od njih obranimo. Gosti to nemaju pravo činiti, a nije kriv domaćin. U dubrovačkom biću nije nered. Navikli smo da nam je sve čisto i uredno i da se sa svakim ophodimo lijepo. Logično da nam pukne film kad vidimo budalu koja se ponaša na prostački način koji omalovažava. To su incidentne situacije koje nisu ogledalo našeg ponašanja.

Blagdan Velike Gospe ili svetkovina Marijina uznesenja na nebo dušom i tijelom danas je u Dubrovniku proslavljena svečanom misom koju je predvodio biskup mons. Mate Uzinić. Mnoštvo vjernika okupilo se ispred Katedrale koja je posvećena Marijinu uznesenju, kako bi, međuostalim, svojim molitvama sudjelovali u proslavi ovog velikog blagdana. U propovijedi biskup Uzinić istaknuo je kako je ono što se dogodilo Mariji, referirajući se na kraj njezina života, putokaz nade za svakog vjernika te da je njezina sudbina, sudbina svakog od nas kao i sudbina Crkve.

"Marijino uznesenje na nebo tek je početak onoga što će se dogoditi i nama. Za takav smo kraj otkupljeni. Lijepo to izražava i ulomak iz prve poslanice Korinćanima, podsjećajući nas da 'Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih' i da će, kako u Adamu svi umiru, u Kristu biti oživljeni. Bilo je dolično da Blažena Djevica Marija koja je iz svoga krila rodila Božjeg utjelovljenog Sina, bude prva u redu nakon Njega. I to je ono što danas slavimo. Ali, tu nije kraj, nakon nje slijede i svi ostali. Prilikom pohoda Marije rodici Elizabeti, ona izgovara riječi 'blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina'. U riječi 'povjerova' nalazi se bit onog Marijinog, a u riječi 'ispuniti' ono Božje. Marijin 'povjerova' ima za posljedicu Božji 'ispuniti'. Evo i našeg načina za biti pridruženi Marijinoj sudbini. Dovoljno je povjerovati", kazao je, međuostalim, u propovijedi biskup Uzinić.

Nadalje, biskup se osvrnuo na najnoviji dokument pape Franje "Gaudete et exultate"(Radujte se i kličite) u kojem je za temu uzeo svetost. Biti svet, rekao je Uzinić, znači biti uvršten među blažene, one koji su povjerovali da će se na njima ispuniti ono što je rečeno od Gospodina.

"Papa Franjo kaže da je važno da svaki vjernik prepozna vlastiti put i dopusti da iz njega proizađe ono najbolje, a što je Bog toliko osobnog usadio u njega, a ne oponašati nešto što nije namijenjeno njemu. Svi smo, kaže papa, pozvani biti svjedoci. No, postoje mnogi oblici postojanja kojima se može svjedočiti. Marijin način bio je jedinstven u povijesti spasenja. Njezin put svetosti okrunjen je milostima, uključujući i tu da je nakon smrti dušom i tijelom uznesena na nebo, nije i naš put. Ali, jest njezin način prihvaćanja Božje volje s vjerom te biti ponizni i neznatni pred Božjom veličinom. Važno je da svatko od nas poput Marije daruje čitavog sebe kako bi rastao prema onom jedinstvenom i neponovljivom nacrtu koji Bog ima za svakog od nas od vječnosti. Taj nacrt je u konačnici biti uznesen", rekao je Uzinić.

Nakon svete mise održana je procesija sa slikom Gospe od Porata koja je prošla ispred Kneževa dvora te u stari gradski porat gdje je biskup blagoslovio barke i brodove kao i one koji će ih voziti te se njima služiti. Sliku su nosili Bogomir Vuković, zapovjednik, Zvonimir Cetinić, kapetan, Dubravko Sekondo, kapetan, Ivo Bošković, kapetan, Miro Tomašević, upravitelj stroja i Juan Knego, kapetan.

U fotogaleriji pogledajte kako je protekla proslava Velike Gospe u Dubrovniku.

Nekolicina Dubrovčana sinoć je imala neugodno iskustvo s dvama bankomatima OTP banke na Stradunu. Naime, kako nam je posvjedočila jedna sugrađanka, (podaci poznati redakciji), prilikom podizanja novaca na bankomatu, na kojem inače to radi sasvim uredno, tražena svota joj je isplaćena i potvrda izdana, ali kartica joj nije vraćena.

"Čula sam kako sustav unutar bankomata nešto 'melje'. Uredno sam zatražila isplatu novca, sve je izgledalo uobičajeno, a onda mi jednostavno nakon dvominutne stanke i tog 'mljevenja' napisao na ekranu da uzmem karticu koju mi nije izbacio. Zvala sam odmah Službu za korisnike i operaterka mi je privremeno blokirala karticu, ali po nju mogu tek sutra ujutro. Moram čekati da prođe Velika Gospa da bih mogla do svojih novaca", kazuje nam ova Dubrovkinja.

Prošavši ponovno kraj banke, uočila je još nekoliko sugrađana koji su imali isto iskustvo. Uskoro se ispred skupilo nekoliko njih kojima je sada i susjedni bankomat progutao karticu i redom su zvali tu istu operaterku. Više sreće nisu imale ni turistkinje koje su ostale u čudu zašto nisu dobile karticu natrag, a posebno su se 'oduševile' čuvši kako moraju čekati do četvrtka u stranoj zemlji da bi došle do svojih novaca. Srećom, one su si mogle priuštiti čekanje, a što s onima koji su te iste večeri možda morali otputovati dalje?

Operaterka je sa svima ljubazno postupala, ali, nažalost, jedino što je mogla jest blokirati svima privremeno kartice i ostaviti ih da čekaju. S obzirom na količinu poziva i pritisak Dubrovčana koji su ispred bankomata pokušavali nešto poduzeti, bilo bi najmanje za očekivati da su iz banke, bez obzira što je 20 sati navečer i što je predvečerje Velike Gospe, ipak poslali kakvog servisera pa makar da oblijepi bankomat kako ne bi i ostalima "pojeo" kartice. Doduše, tijekom današnjeg dana, to je i učinjeno te barem na jednom od bankomata piše da ne radi. Iako, sudeći prema lošem engleskom prijevodu da bankomat "don't work", postoji mogućnost da je netko i od domaćih zalijepio kako se i drugi korisnici ne bi "opekli".

Stranica 5 od 20